Kontrola zračnog saobraćaja

Kontrolori letenja su odgovorni za sigurno, redovno i efikasno odvijanje zračnog saobraćaja u svojoj zoni odgovornosti, zračnom prostoru ili aerodromu.

Oni prate sve faze jednog leta, od pokretanja motora, voženja do piste, polijetanja, penjanja, leta, snižavanja, sve do slijetanja na željeni aerodrom, te vožnje do konačne parking pozicije. U svim tim fazama letenja, kontrolor je dužan osigurati i konstantno održavati lateralnu ili vertikalnu separaciju između zrakoplova, zrakoplova i vozila (na tlu), te prosljeđivati potrebne informacije ukoliko s njima raspolaže (meteorološke, informacije o ostalom saoraćaju, informacije o aerodromima, i sl.), uvijek imajući u vidu najprije sigurnost, a tek onda redovitost i efikasnost.

Kontrolori letenja se dijele na: aerodromske, prilazne i oblasne kontrolore, ovisno o zračnom prostoru kojeg kontroliraju.

Aerodromski kontrolor letenja kontrolira saobraćaj na određenom aerodromu, kao i u zračnom prostoru oko aerodroma (kontrolna zona – Control Zone), do određene visine. Visina i granice zračnog prostora aerodromskog kontrolora se razlikuju od aerodroma do aerodroma, te su publicirane u AIP-u BiH.

Aerodromski kontrolor svoj posao obavlja iz kontrolnog tornja iz kojeg vidi manevarske površine (pistu, staze za vožnju, servisne puteve), parking pozicije, kao i većinu zračnog prostora za koji je odgovoran. Aerodromski kontrolor se još naziva i Toranjski kontrolor.

Na osnovu plana leta koji posade popunjavaju, kontrolor ima informacije o vremenu kada će se odvijati let, željenoj visini, planiranoj brzini, ruti, kao i ukupnom vremenu letenja do aerodroma destinacije. Toranjski kontrolor letenja, na osnovu ostalog saobraćaja, kao i jasno definisanih pravila i zakona, prosljeđuje sve potrebne informacije, te odobrava pokretanje motora, voženje i polijetanje zrakoplova.

Nakon polijetanja, uz koordinaciju, a na definiranim ili dogovorenim tačkama ili visinama, toranjski kontrolor letenja dotični zrakoplov prosljeđuje narednoj jedinici kontrole letenja – prilaznoj kontroli.

Prilazni kontrolor letenja kontrolira sve zrakoplove koji dolaze na neki aerodrom (ili više njih) ili u odlasku s aerodroma, kao i sve letove koji prelijeću njegov zračni prostor (terminalna kontrolirana zona – Terminal Control Area). Granice, kako lateralne, tako i visinske su, također, publicirane u AIP-u BiH. Prilazni kontrolor letenja svoj posao može obavljati uz pomoć radara ili bez radara. Tako se prilazni kontrolori dijele na: prilazne radarske kontrolore letenja i prilazne proceduralne kontrolore letenja. Prilazni kontrolori letenja, ovisno o načinu rada (radarski ili proceduralni), svoj posao mogu obavljati iz posebne prostorije u zgradi tornja (radarske sale) ili iz samog tornja, sjedeći pored toranjskog kontrolora letenja, ali s posebnom radnom pozicijom, kao i frekvencijom na kojoj se odvija komunikacija s posadama.

U nekim državama, prilazna kontrola letenja se može obavljati i iz Centra oblasne kontrole letenja.

Prilazni kontrolor letenja prati let, uvijek osiguravajući da je razdvojen od ostalih zrakoplova, također do definirane ili dogovorene tačke ili visine, te nakon toga prosljeđuje narednoj jedinici – oblasnoj kontroli letenja ili drugoj jedinici prilazne kontrole letenja. Kada su zrakoplovi u dolasku, prilazni kontrolor dobije informaciju o vremenu kada će određeni zrakoplov biti na nekoj tački, koja je ujedno prestanak granice odgovornosti prethodne jedinice kontrole letenja, a početak preuzimanja odgovornosti naredne jedinice kontrole letenja.

Oblasni kontrolor letenja kontrolira sve zrakoplove u svom kontroliranom području (Control area), koje se može podijeliti na više sektora (odjeljaka), kako lateralno, tako i vertikalno. Za razliku od prethodne dvije vrste kontrolora letenja, čije radno vrijeme se usko veže s radnim vremenima aerodroma, te se putem NOTAM poruka publicira za sve zainteresovane učesnike, oblasni kontrolori letenja rade 24h, 7 dana u sedmici i njihovo kontrolirano područje nikada nije bez nadzora.

Po završetku rada nekih jedinica prilazne kontrole letenja (obično noću), dio zračnog prostora prilaznih kontrola letenja može preuzeti oblasna kontrola, te je odgovorna za sav saobraćaj i u tom dijelu, sve do ponovnog početka rada jedinice prilazne kontrole letenja.

Oblasna kontrola letenja se obavlja iz radarske sale u Centru Oblasne kontrole letenja, te su najčešće 2 kontrolora odgovorna za određeni sektor (područje), jedan koji planira, komunicira i koordinira sa susjednim centrima i jedinicama, a drugi koji izvršava, odnosno komunicira s posadama, izdaje instrukcije o ruti, visinama, brzinama te daje informacije o meteorološkim prilikama na ruti, mogućim gužvama na aerodromima destinacije, kao i sve ostale informacije koje mogu biti od značaja za siguran, redovan i efikasan protok saobraćaja.

Kontrolori letenja se, nakon specijaliziranog procesa selekcije, obučavaju u posebnim centrima za obuku, prolaze strogi trening, teoretski i praktični, putem simulatora, te kasnije i sam rad na radnom mjestu za koji se obučavaju, uz nadzor instruktora, periodično polažući testove, najavljene i nenajavljene, sve do trenutka kada se ispuni norma (određeni broj sati rada s instruktorom), te dok instruktor, koji je odgovoran za kandidata, ne procijeni da bi osoba mogla samostalno obavljati sve poslove koji se podrazumijevaju u svakodnevnom radu.

Svi kontrolori, bez obzira na vrstu, mjesto rada i zonu odgovornosti, svakodnevno u svom radu zaprimaju ogromnu količinu informacija koju moraju procesuirati, donose odluke ili samo proslijede informaciju u najkraćem mogućem roku. U svom radu, kontrolori letenja koriste razna komunikacijska i navigacijska sredstva. Komunikacija s posadama se odvija na engleskom jeziku, koristeći određenu frazeologiju, kako bi se spriječili nesporazumi, te kako bi se odobrenja, upute i informacije proslijedile jasno i u što kraćem vremenu. Kontrola letenja, kao profesija, zasniva se na timskom radu, koordinaciji i komunikaciji s ostalim učesnicima, počevši od posada, preko susjednih centara kontrole letenja pa sve do zemaljskih službi na aerodromima.